2000. KVADRATI, Galerija Sebastian, Dubrovnik

(…) Novoizloženi ciklus Kvadrati čine ulja na platnu (doduše pravokutnih dimenzija – šezdeset i pedeset centimetara) što u sebi kriju jednako slikarski i grafički izraz, ali i konceptualnu umjetničku viziju. Monokromnost i redukcija, značajne i u dosadašnjemu umjetničinu stvaranju, ovdje zadržavaju stalnost kodirana jezika koji poprima sve prepoznatljiviju znakovitost, ali se istodobno presvlače iz dosadašnjega uobličenja svijeta kao kružnoga znakovlja u sveprostiruću znakovitost kvadrata. (…)

(…) Svoje kvadrate Anabel Zanze ispunjava potezom kista svedenim na oblikovanje slova. Kvadrati se tako usložnjavaju istodobno arhitektonskim viđenjima ispunjenih prostora i praznina odozgo, zumiranjem pogleda na isječke teksta, ali i referentnošću što iskazuje slikaričinu uvučenost u svijet suvremene medijske tehnologije koliko i njezin odmak: slova otkrivaju riječi talijanskoga jezika koji tvore tekstne ulomke vezane uz umjetnost, najprije klasičnu glazbenu pozornicu, ali i vizualno spoznavanje svijeta na način uobličenja prizora iz performativne kazališne predstave – u kojoj je svaki prizor svakodnevice viđen iz mansiona osjećajne energije i misleće unutarnjosti. Spajajući starinski krasopis, hinjeni suvremeni grafički ispis, ritamsku ujednačenost promjene veličine kvadrata i „kvadrata u kvadratima” te presijecanje teksture minimalističkih slika sadržanih nerijetko u jednom slovu, Anabel Zanze ostvaruje unutarnji prosvjed slobodne ljudske volje u svijetu računalno, medijski, novinski, tekst(ual)no i na ine načine nametnutih, a zapravo cenzuriranih značenja.