2016. PEDESET OSAM SLIKA, Gradski muzej Vukovar – Galerija Oranžerija, Vukovar

(…) Dva eseja već samim nazivom prizivaju iskustva grupe Art&Language. Terry Atkinson, jedan od predvodnika te grupe konceptualnih umjetnika u uvodniku prvoga broja časopisa „Art-Language“ predstavlja esej kao moguće vizualno umjetničko djelo. Iako se i kod Zanze radi o standardiziranoj pisanoj formi, njezini eseji nisu oblikovani kao teorijski pogledi slikarice u kojima značenjsko u odnosu na vizualno supostoji na istoj ili višoj razini. Štoviše, ispisujući ih direktno na platno svojom karakterističnom tipografijom, Anabel im daje isključivo slikarsku dimenziju. (…)

(…) U duhu se dadaističke tradicije njezini [naslikani] tekstovi mogu shvatiti i kao anti-tekstovi. Dok su Tristan Tzara i njegovi istomišljenici isticali fonetsku, a ne značenjsku dimenziju [nužno izgovorene] pjesme, Zanze inzistira na vizualnoj, a ne značenjskoj razini [nužno ispisanoga] teksta. Slično Tzarinu „receptu“ za pisanje pjesama, ona u Uputama II daje svojevrsni „recept“ za pisanje slike ispisujući – ne posve kontinuirano – sljedeći tekst: UBACITI PO KOJE SLOVO I PO KOJE IZMIŠLJENO TO SE DOGAĐA ONDA KAD „A” IZGUBI POJMOVNU VRIJEDNOST.    

Nisu svi radovi koji se mogu naći u dosadašnjem opusu ove slikarice utemeljeni isključivo na gustom tkanju pismena. U ciklusu „Likovi i dvoličja“ riječi su prvenstveno u službi dihotomijskoga označavanja iscrtanih vizualnih formi. Osobito je to vidljivo u radovima arc/fer, éléphante/table, torse/habit ili Trône et Débâcle. Značenja se odabranih riječi iz francuskoga jezika u ovim slučajevima poklapaju s dodijeljenim im oblicima na koje su pojedine riječi upisane. Doista, reducirani na osnovnu vizualnu činjenicu, luk (arc) se i potkova (fer) crtežom ne razlikuju. Slično je i sa slonom i stolom (éléphante/table) te torzom i haljom (torse/habit). Kod Prijestolja i Propasti na vizualnoj je razini uočljiv odnos suprotnosti izražen u ovom slučaju i veznikom et (Trône et Débâcle) jer se Propast prikazuje kao preokrenuto Prijestolje. U ovom slučaju, dakle, značenje korištenih riječi biva neodvojivo od njihove vizualizacije. Dihotomijski je odnos upisan i u slike Seminatio i Récolte. Sjetva i žetva čine zaokruženi ciklus davanja i primanja. Sjeme koje padne na kvalitetno Pepeljasto tlo obećava donijeti obilat plod (Mt 13, 4-10) jer pepeo nije samo izvor plodnosti tla, nego je i zaštita usjevima. Budući da je Zanze za svoj rad u jednom trenutku kao metaforu odabrala „gris cendré“, ni najmanje ne čudi njezina umjetnička plodnost u kojoj tekst istančane tipografije ostaje osnovna vizualna činjenica više ili manje oslobođena svoje značenjske osnove.