2017. POGLED IZNUTRA. ČITATI S RAZUMIJEVANJEM, Art studio Azinović, Zagreb

(…) Zbirka mikroeseja i predstavljenih radova naslovljena Pogled iznutra izvanredan je primjer autopoetičke svijesti i kreativne refleksije, rezultat sustavnog promišljanja i metodičnoga dopunjavanja iskustava, odmjeravanjem s domaćim i inozemnim srodnicima, uvažavanjem tradicionalnijih i inovativnjih postupaka, razumijevanjem moderne klasike i aktualnosti. Anabel Zanze na taj je način samoj sebi darovala originalnu monografiju, okupila raspršene sastojke dosadašnjega djelovanja tijekom više od dva desetljeća po diplomiranju na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Dakako, nije slavljenički povod rezultirao ovom knjigom, nego ju je stvorila potreba sagledavanja prijeđenih postaja, svođenja računa s dosad postignutim.

Iz stranice u stranicu, iz lista u list, pratimo sučelice misaone formulacije i likovne emanacije. Ne upadajući uglavnom u memoarski ton, autorica nas upoznaje s razlozima svojih odluka i s fazama svojih zanimanja. Njezino svjedočanstvo računa i na stručnu formiranost, govori o poznavanju metjea i tekovinama kaligrafije i impaginacije kao likovnih vještina. Ali bitna je spoznaja da se kreacija može postići jedino nadmašivanjem ograničenja, nadvladavanjem nametnutih mjerila. Kategorički imperativ slikaričina djela nalazim u ekspliciranoj težnji „žrtvovanja semantičke funkcionalnosti u korist vizualnog dojma.”

Svaki od tridesetak zapisa u knjizi vezan je uz specifičan problem, često upravo uz istoimene cikluse ili pak uz smisao određenih postupaka. Navodeći barem nekoliko naslova ukazat ćemo na širinu i razvedenost slikaričinih zanimanja: Prva slova, druga slova, Pozivnice, Blokovi, Stranice, Lakune, Rasteri, Rubikove kocke, Tetris, Palimpsesti, Labirinti, Likovi i dvoličja, Knjiga, Mappa Mundi, Citati… Preciznost i formulaičnost iskazivanja kao da teži znanstvenom diskursu, ali eliptičnost i lapidarnost povremeno je usmjerena pjesmi u prozi, a u obraćanjima prijateljicama, kritičarkama (Romini P. i Ivani R.) Anabelino govorenje zadobiva upravo pjesnički zamah. (…)