2025. SLOVOENCIKLOPEDIJSKE JEDINICE, Galerija Kranjčar, Zagreb

(…) Riječ je o nesvakidašnjem autorskom konceptu nastalom na temelju slikaričina dugogodišnjeg istraživanja mogućnosti latiničnog i Brailleova pisma koji na izuzetan način objedinjuje tekst i sliku te taktilnu i zvučnu podlogu. Nadahnuta Orwellovom interpretacijom totalitarnih režima u romanu 1984. i njegovim rječnikom novozbora, Zanze je za potrebe ciklusa Slovoenciklopedijske jedinice osmislila sedam tekstova u formi enciklopedijskih natuknica, tzv. novokovanica – Slovokraciju, Slovosenat, Slovoprincipiu, Slovostijeg, Slovograničnik, Slovoistinu i Slovomanifest – iza čijih se, na prvi pogled, strogo ispisanih redaka, skriva britak ironijsko-distopijski komentar društvenih okolnosti i političke manipulacije prizivajući administrativni, birokratski jezik totalitarnih struktura. U likovnom smislu slike su minimalističke i svjesno lišene gotovo svih tradicionalnih sastavnica: bijela platna uljenom su bojom minuciozno, ali bez gestualnosti, ispisana velikim tamnim slovima – kako bi bila dovoljno čitljiva slabovidnima – te „prelomljena” na način kojim se u tiskarstvu prelamaju enciklopedijske natuknice. Na taj način na podlozi ostaje samo ono što je nužno – slovo i misao. (…)

(…) No ključni trenutak događa se u pristupu prema publici. Naime, za osobe koje čitaju hrvatsku brajicu, tekstovi su otisnuti na alubondovima i dostupni za taktilno čitanje, dok oni kojima je pristupačniji audioformat, tekstove mogu „iščitavati” putem tonskih zapisa. Osim toga, svaki od izložaka na Brailleovu pismu popraćen je QR kodom koji omogućuje preslušavanje audiosnimke ispisanog teksta, a za publiku koja ne govori hrvatski jezik autorica je priložila fotografije vrsnih prijevoda tekstova na engleskom i talijanskom kako bi i internacionalna publika mogla konzumirati njihov sadržaj. Uloga čitanja enciklopedijskih jedinica prepuštena je distopijskom UI glasu, dok slijepe posjetitelje kroz galerijski postav vodi Anabelina naracija. Balansiranje između artificijelnog i humanog precizno artikulira koncepciju izložbe koja naglašava da umjetnost treba ostati ljudska i uz upotrebu tehnologije. (…)