akrilik na papiru
74,5 × 105 cm
OPIS:
Slika „40 a” sastoji se od 40 puta ispisanog malog „tiskanog” slova „a”, bijelom bojom na crnoj podlozi: u pet redaka, po osam slova. Ispisanog kao onda kada smo učili pisati u školske bilježnice. No, ja ne težim identičnom ni savršenom ispisu. Svako napisano „a” ima svoju osobitost: mjesto gdje se boja gušće skuplja i ono na kojemu se potez gotovo gubi ne ugrožavajući njegovu čitljivost.
TUMAČENJE:
Smijeh je, poznato je, univerzalna pojava u svim kulturama.
U duhu tog univerzalnog ovdje tumačim glas „a”, kojim ljudi izražavaju različita psiho-fizička stanja. Na razliku stanja ukazuje njegova glasovna artikulacija. Svima je poznat anksiozan izdah kojim iz sebe izbacujemo nakupljenu frustraciju. Nervozno „aaa” kad u žurbi nešto tražimo. Vragolasto „a” kojim dajemo do znanja bliskoj osobi da smo dokučili neku njezinu škakljivu tajnu. Veselo „a” kojim oraspoložujemo maleno dijete. Upitno „a”. Ljutito. Također i „a” onoga preplašenog iznenadnom situacijom. Ili bolno „a” kad nas, naprimjer, ubode osa ili ugrize mrav ili kad se udarimo o nešto.
Nije problem navesti 40 „a” situacija ili 182, koliko je slova „a” izliveno na brončanom reljefu u brajici. Međutim mi pred očima iskrsava Munchov „Krik”, antologijska slika norveškog ekspresionista, sa scenom čovjeka koji na mostu vrišti unutarnjim krikom. Da nije takav, drugi bi se šetači barem osvrnuli.
ZAKLJUČNO:
Ljekovito je i važno svoja različita „a” stanja dijeliti s drugima, ne zatvoriti se u čahuru vlastitoga J(„a”), kako ono ne bi postalo nijemim ili prodornim krikom na cesti očaja.
(2024; napisano za audio-vodič izložbe „NE-PRE-PRE-KE” u Tiflološkom muzeju, Zagreb 2024)