Lakune

ulje na platnu
100 × 150 cm

U slici „Lakune” (2008), iz istoimenoga ciklusa, ispisivala sam retke sa stotinjak slovčanih znakova, a razmake među recima posve sam smanjila. Nadalje, nisam koristila ni uobičajene razmake među riječima, niti se služila dijakritičkim ili interpunkcijskim znakovima, sve zbog likovnih razloga. U recima se, međutim, tu i tamo, pojavljuju bjeline ili lakune, odnosno izostavljena ili „nevidljiva” slova, pa i cijele riječi.

Kada sliku „Lakune” promatramo s veće udaljenosti, ona djeluje kao crna ploha dinamizirana igrom, po platnu raspoređenih, kraćih horizontalnih bijelih „linija”. Približavajući se slici uočavamo da je riječ o svijetloj podlozi pokrivenoj recima gusto ispisanih crnih slova. Po slici sam – iz „Rječnika stranih riječi” – redom ispisivala riječi koje počinju sa slovom „k”. Gledatelj koji pokuša čitati sliku kao štivo suočiti će se s teškoćama te neće uspjeti pročitati više od 6 do 7 riječi uzastopno; u pravilu će prvi slog sljedeće ispisane riječi automatski pročitati kao završni slog prethodne, kojoj on ne pripada te „konstruirati” riječ koja zapravo ne postoji, riječ bez ikakva semantičkog smisla. Osim artikulacije po značenju, „Lakune” logikom odnosa „punog” i „praznog” sliku definiraju i prema ritmičkoj organizaciji; kao svojevrsno pulsiranje ili čak sinkopiranje.

(2011; iz knjige „Pogled iznutra. Čitati s razumijevanjem”, Zagreb 2017)