Brailleov tisak na bronci
13,1 × 19,3 × 0,5 cm
Tiflološki muzej, Zagreb
„Moj svijet” naziv je reljefa/teksta izlivenog u bronci. One koji čitaju isključivo brajicu sadržaj teksta uvodi u njihov svijet. No, tekst je na reljefu koji sam ja izradila pa bi taj svijet mogao biti moj. Mišljenja sam da on pripada i osobama s oštećenjima vida i meni. Ali, što je s videćim osobama koje brajicu ne znaju čitati? Njih latinična legenda upućuje u sadržaj teksta, omogućujući da „Moj svijet” postane svijet svih nas.
(Kroz tisućljetnu povijest likovnih umjetnosti umjetnici su često koristili iste motive i njihove varijacije. Hrvatski konceptualni umjetnik Željko Jerman je, 1976. godine, na desetmetarskom foto-papiru napisao „OVO NIJE MOJ SVIJET”. Izložio ga je tada na pročelju zgrade Studentskog kulturnog centra u Beogradu. Jermanu je to bila „intimna parola”. Dio javnosti doživio ju je kao političku provokaciju.
Pola stoljeća prije Jermana, 1929. godine, čuveni belgijski umjetnik René Magritte, naslikao je lulu ispod koje je, na francuskom, napisao: „Ceci n’est pas une pipe.” / „Ovo nije lula”. Promatrač vidi lulu i čita tvrdnju da to nije lula. I nije. To je slika lule. Reljef „Moj svijet” u sebi ne nosi Jermanovo nihilističko ili, još prije, buntovno odbijanje sudjelovanja u svijetu koji ne smatra svojim. Magritteovsko paradoksalno poigravanje značenjima i imenima provlači se i kroz moj opus.)
(2022; iz kataloga izložbe „Slovokracija”, Zagreb 2022/2023)