Autor: Nikola

Slovo kao slika? Kao što sam od riječi i fragmentiranog teksta, slikala „Stranice”, tako ponavljanjem ispisa istoga slova, stvaram raznovrsnost (izvedbe) u monotoniji (sadržaja). (2023; iz rukopisa)

Naziv ciklusa „Papir i škare” izveden je iz naslova knjige „Svila, škare” Irene Vrkljan, koje je knjige sadržaj život spisateljice. Interveniranjem škarama u kataloge, pozivnice i plakate vlastitih izložbi stvaram nove slike. To su kolaži dvostuke autentičnosti, dvaju života: jedan čuva memoriju, drugi nastoji iz produkcijskih sedimenata osloboditi novu ogoljenu formu. (2023; iz rukopisa)

Dok sam radila na „Studijama”, u manjku/višku koncentracije, nastala je slika „Martek”, akril na papiru dimenzija 240 × 320 mm. Prethodno naslikana crvena podloga asocirala me na crvenu boju Vlade Marteka, daljnje intervencije u crnoj i bijeloj boji bile su jasna posveta svestranom umjetniku. Nakon „Marteka”, izradila sam seriju od četrdesetak akrila, vježbajući neke svoje…

Tijekom školovanja na zagrebačkoj Akademiji mi smo grafičari bili upoznati sa zakonitostima tipografije kako bismo mogli kvalitetno prelomiti tiskani tekst, koji bi čitatelju omogućio čitanje bez napora. Istina je, da se ja u svojim slikama ne držim tih zakonitosti, nego radim i mimo pravila, a kojiput i protiv njih. Tako, umjesto retka optimalne duljine, od…

Moji kolaži formata B1 odjek su stvarnoga svijeta; urbanog, industrijaliziranog društva. Gdjekad su detalji građevina,  gradskih zidina, gdjekad su tlocrti megalopolisa, a zapravo su apstrakcije. Igrajući se crnobijelim poljima manjih i većih kvadrata, tražim svoju savršenu formu za njega samog: za „moj” kvadrat. Reciklažom novinskog papira taj suvremen – u masovne svrhe korišten i prečesto…

Škare su zasjekle časopis, pero je zarezalo papir, duboko i nježno, naizmjenice, i otvorio se bijeli prostrani svijet slova u kojem se i danas krećem. (2011; objavljeno u Vjesniku, Zagreb 1-2. 10. 2011. i u knjizi „Pogled iznutra. Čitati s razumijevanjem”, Zagreb 2017)

U ciklusu „Grisailles” na nekima od slika primjenjujem „grafičke” postupke brušenja i brisanja boje i sl. U želji da sačuvam tako nastale, likovno samodostatne podloge odustajem od ispisivanja „zida” slovâ i odlučujem se za apliciranje jedne jedine riječi ili sintagme: „seminatio”, „récolte”, „pepeljasto tlo”, „tableau gris”… Takve sive slike, osim vizualnih senzacija, imaju i izraženu…

U ciklusu „Blokovi” bavim se odnosima stupaca teksta i margine (bjeline koja ih obrubljuje), ne koristeći preporučene tipografske omjere, nego vlastite, likovno uvjetovane. (2011; iz knjige „Pogled iznutra. Čitati s razumijevanjem”, Zagreb 2017)

Postupkom kolažističke konstrukcije-dekonstrukcije vlastitih djela nastaje ciklus „Papir i škare” (v. Jacques Derrida). Iz njega, u drugoj tehnici (ulje na platnu) nastaju „Analogne strukture” u kojima se, redukcijom jezične komunikacije (slova i riječi), naglasio slikovni minimalizam forme: „siromaštvo”, simplifikacija, „jednobojan” jezik. (2023; iz rukopisa) Izložbom „Analogne strukture” u Slavonskom Brodu, u kazamatu Galerije Ružić brodske…

U većim formatima „Aeromitinga” služim se, u meni dugo susprezanim, gestualnim načinom slikanja: bojom su prekriveni mnogi slovčani elementi slike, prevladava „gustoća” materije pa i sudarni karakter zračnih vrtloga. (2023; iz rukopisa) Ciklus „Aeromiting”razigran je, dinamičan, na adrenalinu. Moglo bi se reći da je anticipacija ratnih događanja na istoku Europe. Sigurno je i to da…